Heroji su vrsta koja izumire, ali da, ako se ikad i iđe više rode – rodiće se u Rimu!

Cosa vuoi che sia, passa tutto quanto, solo un po di tempo e ci riderai su..

Mora se i ovo nekako počet’.

Veče pozdrava i veče za tugovanje, veče istorije potkovane u našem slučaju uvijek emocijama i rijetko odličjima i trofejima. Ukapirali smo da u svakom slučaju nije niti će ikad biti uzalud, kad se poslije 18 godina kapiten protiv svoje volje morao oprostiti od nas i to učinio poljubivši zemlju ispred Curve Sud, iako bi tu ostao sigurno do kraja vremena obmotan u pedeset šalova.

Večeras se iza onog osmijeha, sigurni budite, krije mnogo suza i neizrečenih riječi, koje ga isto tako čekaju za par sati ili sjutra kad ga svih 60 ili 70 hiljada ljudi ostavi samog sa svojim emocijama, sjećanjima i fleševima.

Kao i kod nas, nemojte mislit’ da ovo ne ostavlja traga na uspomene, utakmice koje smo zajedno gledali i računali da smo u sredini pokriveni De Rosijem i u napadu Totijem, šta god da se desi.

Uz sve što nam je priredilo ovo nevjerovatno veče u Rimu, još jedan Romanista je suzama ispratio pozdrav navijača. I to onaj koji je pritekao u pomoć prvo srcem pa onda znanjem i iskustvom, koji je došao da podigne ručnu na kola koja su toliko često u zadnje vrijeme išla nizbrdo.

Gospodine Claudio Ranieri, za Vas najdublji mogući naklon i najiskrenije hvala.

Izvor: AS Roma

Trenutak u kojem niko od trojice drugova večeras ne priča nekoliko minuta nakon meča već vrijeme provodi gledajući u plafon i prisjećajući se svega što smo prošli zajedno dok je DDR spašavao odbranu, micao s linije, upadao savršeni klizeći ili bio strijelac odlučujućih, nekad i spasonosnih golova nekako govori sam za sebe. Jednostavno je previše vremena prošlo da bi neko rekao – ‘ajmo se razilazit’, mora se na rabotu sjutra.

Tišina je izašla iz prostorije tek kad smo kroz smijeh komentarisali kako ćemo put Rumunije ili Bugarske na pretkolo Lige Evrope i ko zna kakav krš od meča.

Po prvi put bez Totija i bez De Rosija, mnogo bolno jer ovaj put odsustvo nije uslovljeno kartonima već vremenom kojem niko nije uspio stati na kraj.

De Rossi napušta brod i ono što je najbolnije je činjenica da svi znamo da napušta kontra volje. Ali ponosno i večeras čvrsto se držeći osmijeha, kako bi nama bilo lakše.

Dakle, Liga Evrope ukoliko je izborimo, ko zna koliko oslabljeni ili sa kakvim pojačanjima, ko zna sa kojim trenerom i ko zna kakvim ambicijama.

Ali mi znamo i garantujemo sa kojom bezuslovnom ljubavlju, podrškom i emocijama. Sa kojim vrijednostima, naslijeđenim od onih koji su fudbalski svijet uvjerili da je zaljubljenost u novac totalna farsa i da su heroji vrsta koja izumire ali da, ako se ikad i iđe više rode – rodiće se u Rimu.

Izvor: AS Roma

Daniele De Rossi, koliko god da je teško i tebi i nama – emocija i romanizam su u pravim rukama i nastavljaju da žive. Kao što smo jednom rekli – nikada nećemo reći zbogom i znaj da je ovo samo doviđenja.

Prvi je maj 2019. godine, tačno vrijeme je 00.08. Obećali smo da vjetar nastavlja svoj pravac i ovog datuma i znaj da je tako. Ali u svakom slučaju – samo da bi čekali da nam se vratiš.

Forza Roma iz Budve.

Molimo vas podelite tekst na društvenim mrežama
126

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *