Agostino Di Bartolomei rođen je 8. aprila 1955. godine u Rimu, a fudbalsku karijeru počeo je u Garbatelli, nakon čega se sa 14 godina pridružio juniorskom timu Rome. Uskoro je priključen seniorskom timu, nakon čega je debitovao u Seriji A tokom sezone 1972/73.
Godine 1975. otišao je na kaljenje u Seriju B. Na pozajmici je igrao u klubu Lanerossi Vicenza (Bruno Konti, buduća zvijezda Rome, takođe je ustupljen Genoi iz istog razloga), a u Romu se vratio 1976. godine kao jedan od vodećih i nezamjenjivih igrača.
Nakon što se Nils Liedholm vratio na klupu Rome, Di Bartolomei je postao lider tima, ponio je kapitensku traku i postao omiljen među navijačima. Kada je igrao, navijači Rome često su pjevali Ohhhhhhhhhhhhhhh, Agostino, Ago, Ago, Ago, Agostino gol!!!
Roma je u to vrijeme imala dva odlična plejmejkera u Di Martolomeiu i brazilskom Falcaou. Dakle, Liedhomlm je odlučio da pomjeri Di Bartolomeia ispred odbrane kao zaštitu, odakle bi slao duge pasove naprijed, dok je Falcao preuzeo više napadačku ulogu.
U dresu „vučice“ nastupao je od 1972. do 1984, a od 1980. nosio je kapitensku traku. Odigrao je 272 meča i postigao 50 golova u Seriji A. Ukupno je upisao 293 meča za Romu (64 gola). Bio je predvodnik generacije koja je u sezoni 1982/83. osvojila drugi Scudetto. Narednu sezonu obilježio je poraz u finalu Kupa šampiona (današnja Liga šampiona) protiv Liverpoola poslije izvođenja jedanaesteraca. To je ujedno bila i njegova posljednja sezona u Romi.
U njegovo vrijeme Roma je osvojila tri Kupa Italije (1979/80, 1980/81. i 1983/84).
Ostaće upamćeno da Ago, iako vrsni veznjak u svoje vrijeme, nikada nije upisao nastup za seniorsku reprezentaciju Italije. Igrao je svega osam utakmica za U-21 selekciju Azura i postigao sedam golova.
Nakon odlaska iz Rome, Ago je prešao u Milan koji je prolazio kroz period rekonstrukcije poslije katastrofalnog perioda u kom su ispali u Seriju B dva puta. Poslije tri sezone sa Milanom, karijeru je priveo kraju sa Cesenom i Salernitanom. Povukao se 1990. godine.
U svojim poznim godinama patio je od kliničke depresije, nakon čega je izvršio samoubistvo vatrenim oružjem 30. maja 1994. godine, na desetu godišnjicu poraza od Liverpoola u finalu Kupa Šampiona.
Di Bartolomei je jedan od 11 članova Romine Kuće slavnih.
U vrijeme kada je Di Agostino igrao, fudbal je već počeo da oboljeva, ali je i dalje davao ljudske i igračke veličine kao što je bio Ago. Di Bartolomei je bio igrač sredine terena od kojeg je igra Rome mnogo zavisila, uvijek precizan u dodavanjima, brz sa loptom i ono što je najbitnije do besvijesti posvećen žuto-crvenom dresu za koji je bio spreman igrati čak i bez bilo kakve finansijske naknade. Jednom rječju – srce ekipe, riječ koja je u današnjem fudbalu toliko obezvrijeđena i izmijenjena da je skoro i izgubila prvobitno značenje.
Bio je igrač zbog kojeg je bilo privilegija otići na stadion svake srijede i nedjelje i uživati u njegovim čarolijama. Tolika privrženost Rominom dresu je i tada kao i danas bila jedinstvena, postojala je samo u Rimu i na još par mjesta u čitavom svijetu. Ago nas je napustio 30. maja 1994. godine, ali ne mora da brine za svoju Romu, jer je ona tada ponovo iznjedrila nasljednika koji je nastavio da ide njegovim stopama.
Zanimljivi linkovi o Agu:
http://www.mozzartsport.com/fudbal/vesti/premotavanje-agostino-di-bartolomei-un-capitano-vero/160868
Rimski muzicar Antonello Venditti je ovu pesmu posvetio Agu, svom velikom prijatelju…
Klip koji je Roma Channel posvetila Agostinu!