Šta je Romanità?
Dobro jutro, prije svega izvinite sto nisam juče imao snage da pišem posle onog skandala koji nam je priredio arbitro Massa. Neka bude da sam akumulirao snagu za ovaj ponedeljak kako bih podijelio stav RCBD sa vama, iako ne vrijedi puno i znam da ga sigurno neće italijanska fudbalska federacija prevodit i čitat. I izvinite što će jutrošnji tekst biti malo duži od ostalih. Kroz tri fudbalska analiziraću tri životna aspekta.
Paireto u Bolonji, Abiso u Lećeu i juče Masa doma, po sred Olimpika. Prva dvojica nisu uspjeli da nas zadrže u konopcima, i kada se činjelo da ćemo Masu da nadletimo i golom Kalinića dvije sekunde prije kraja upišemo nova tri boda protiv sramnog sistema sudjenja, kada smo čak svi mislili da je greška na ekranu jer su vratili 1-1- on signalizira faul u napadu kao da se ništa desilo nije. Da ne pominjemo da je jasno igračima Kaljarija na proteste “Ma era fallo?!?” odgovorio odlučnim – “NO”, vidjećete to ako budete gledali snimak, a onda BEZ GLEDANJA VAR SISTEMA preinačio odluku, da ne pominjemo da je prije toga izmislio dva faula u opasnoj zoni i na štetu Rome (posle prvog se desila akcija koja nas je koštala kontra-penala, nama ga nikad svirali ne bi) i da je propuštio da isključi Cigarinija koji je izgleda Dijavari nagrdio, ispostaviće se- meniskus..Nije loše kao faktor sudija, zar ne? U doba VAR sistema, u doba najsavremenije tehnologije u svijetu sporta ikada.
Kao da je malo što svaku godinu počinjemo i završavamo ne desetkovani, nego masakrirani, i u veznom redu (u kojem smo najviše opcija imali) odjednom fale Diawara, Pellegrini i Mkhitaryan i dodaju se na Undera i Perotija, Zapakostu i Džeka koji je zaradio dupli prelom jagodične kosti a ipak nakon ukazane pomoći prvo što je uradio je bilo glavom na loptu ne bi li nas opet iščupao iz nečega toliko nefer i nestvarnog kao što je arbitro Massa. I to je faktor sfiga, ili nesreća.
Treći faktor nazovimo emocija ili Romanità, i, ukoliko ste sa nama odavno, znate koliko igramo na tu kartu i koliko se provlači kroz naše tekstove.
Šta je Romanità?
Pa konkretno, vezano za juče, Romanità je Fonseka koji sa svojim pomoćnikom urla u facu nepravdi braneći svoju Romu i rizikujući nevjerovatne sankcije, Romanità je Džeko koji sa rupom na licu prečnika par cm ide na skok braneći svoju Romu, Romanità je transparent koji je juče sačekao Radju na Olimpiku i on koji nam sa toliko ljubavi uzvraća govoreći da nas voli kao nikad nikoga pokazujući rukom na srce dok je vječni grad grmio od ovacija, Romanità je naša podrška za njegovu ženu Klaudiju koja trenutno boluje od opasne bolesti. Romanità jednako emocije.
I, koliko god vam djelovalo teško, neizvodljivo i banalno, uvijek je ovaj faktor jači od prva dva. I znam da često slušate da emocije ne donose bodove i ne vrijede apsolutno ništa, pogotovo u ovom monstumu od modernog fudbala, ali Roma je sve kontra tog monstruma. Iako trenutno lišena svojih osnova i esencija kakve su Totti i De Rossi, Roma tu emociju jednostavno ima u srži i znači i vuče na neka bolja vremena u kojem će svjetlost domnirati nad nepravdama a u tmurnoj sadašnjosti vam konstantno prehranjivati emociju koja vas vodi dalje, kroz podzemne tunele problematika svakodnevnice 21. vijeka. Kad se obraduješ drugovoj sreći, kad ničim izazvan pomogneš bilo kome, kad znaš vrijednosti drugova, birra con gli amici, kad si spreman da voliš a da ne naplatiš bilo što. Eto to je osnov te emocije, iste one koja znači Romanità.
Probajte nekad vi koji niste. Stara dobra kaže – anche se non succede quasi mai, tu credici sempre, credici sempre e basta. Emozionati. Tu sei della Roma.
I hvala bogu da sam della Roma, to mi je jedno od životnih opredjeljenja na koje sam najponosniji.
